





…“da bi me udavila ili kičmu savila…“ kako reče Bora Đorđević u jednoj svojoj pesmi.
Koliko ima smisla Ekonomija, Informatika…i žena?!
U svakom segmentu života, svakom vremenu vekovima unazad, postojale su norme i kodeksi, koji su se morali poštovati. Kako ih definisati? Kao standarde ili kao stroga pravila ponašanja, koja će, ako ih prekršimo, uticati na to kako nas spoljni svet doživljava?! Da li nas negativno mišljenje obeshrabri i vrati nekoliko koraka unazad ili nas učini jačim i da nam snage da još više branimo svoje stavove? Koliko roditelji i njihova ljubav mogu uticati dobro ili loše na izbor svoje dece – poslovno i porodično? Da li su neki poslovi više za žene od drugih koji nisu za njih? OD NAS ZAVISI! (bez ikakve političke note).
Ponekad se možda i nesvesno pronađemo u poslu za koji smo mislili da nam nikako ne odgovara, da nemamo sklonosti, krenemo čak možda i bez većih ambicija (kao prelazno rešenje), kad gle čuda…pa to je ustvari ono u čemu zaista dobro „plivamo“.
Velika ljubav od detinjstva su mi bili žurnalistika, geografija i strani jezici. Neverovatno, već 15 godina radim IT sektoru, bavim se spoljnom trgovinom i prodajom, imala sam „izlet“ i u marketingu, a trenutno radim i na jednom velikom investicionom projektu, koji je u završnoj fazi. Uvek i u firmi u kojoj radite prilično dugo možete pronaći nešto novo, samo ukoliko ste spremni za promenu, za istraživanje nepoznatog i imate dovoljno snage da se nosite i sa neuspehom. Koliko je bitno razlikovati se od drugih da biste bili primećeni, da li način ponašanja i garderoba imaju uticaj na poslovne partnere u donošenju njihove odluke o saradnji sa vama, kako se „kotiraju“ žene u našoj branši?
Razmišljala sam danas o tome čitajući post na blogu Marketing u praksi o jednoj zanimljivoj prezentaciji i kako prezenter (predavač) može zainteresovati auditorijum da ga slušaju bez daha, iako je tema pomalo suvoparna.
Postoji profil informatičara – hardveraša ili softveraša – osobe koje ne polažu mnogo na svoju spoljašnjost. I niko to od njih i ne očekuje, to su „ljudi iz senke“, dobro znaju i rade svoj posao, i zašto bi se i kome prikazivali?!
Da li i žene mogu raditi u IT branši i koliko su uspešne u tome? Postoje li predrasude o njihovoj stručnosti? Na oba pitanja, spremno odgovaram sa DA!!!
DA – poznajem bar dve žene samo u našoj kompaniji koje savršeno vladaju „materijom“ u odnosu na mnoge muškarce i uspešne su u svom poslu (čitaj: cenjene od kolega, korisnika i pretpostavljenih); DA – postoje predrasude, doživele smo ih i na svojoj koži kada potencijalni kupac niskog nivoa saznanja iz oblasti informatike jedino i samo želi razgovarati sa nekim pripadnikom jačeg pola, bez obzira na njegovu ulogu i funkciju u preduzeću – no, navikli smo, kupac je uvek u pravu i biće učinjeno kako je i zahtevao.
Toleriše li se i ženama nevođenje računa o spoljašnjem izgledu i kodeksu oblačenja? U kojoj meri su njihove prezentacije zanimljive sa aspekta teme o kojoj govore, a ne njihovih fizičkih atributa? E…tu je već druga priča. Iskustvo je pokazalo da će uvek biti primećena žena koja vodi računa o svom izgledu, pa čak i sa nižim nivoom znanja i kvalifikacija, nego ona koja je sportski odevena i nenašminkana. Naravno, čućete od pripadnika muškog pola kako to nije tačno, ali samo ih pratite i istina će doći sama. Ipak…to je jače od njih.
Sa druge strane, kada su prezentacije u pitanju, situacija je nešto bolja u korist pripadnica lepšeg pola. Pažnja slušalaca je uglavnom usmerena ka temi predavanja, a doza šarma može samo upotpuniti ukupan pozitivan efekat. U ovom slučaju spoljašnost nije primarna, ali je ne smemo nikako ignorisati. Na kraju krajeva, svaki muškarac, pa čak i žena (samosvesna, neopterećena) često će dati komentar: „Svaka joj čast: pametna, elokventna, sposobna, majka, domaćica i uz sve to vodi računa i o sebi“. Kad se žene medjusobno komplementiraju, to čine iz dva razloga: ili su krajnje iskrene ili su nevervatno licemerne.
Dakle, žene, nema opuštanja!!!
One Response
Dragan
March 21st, 2009 at 00:45
1Stanislava, u pravu ste. Jedno vreme sam radio u firmi u kojoj sam u timu imao muškarce i žene informatičare. I uvek, baš uvek bih birao žene za saradnike. Savesnije, ambicioznije, vrednije i inovativnije. Inače radije radim sa ženama. Možda žene rukovodioci mogu biti problem. Idu u krajnosti, rade do neizmoglosti pa gube na ženstvenosti. I ako nas žene ne izvuku iz ove krize, oni pačići (Đelčići i Dinkčići) sigurno neće.
Dakle, žene, spašavajte nas ako boga znate, jer nemoguće je da rukovodimo u ovim uslovima