





Obećanja postoje iz dva razloga: da bi se ispunjavala
ili da bi se kršila
! Većina se slaže (pretpostavljam) sa opcijom
, ali sam sigurna da smo svi bar jednom prekršili obećanje dato sebi i/ili drugima. Neki će reći “ne, ne, ja sam uvek dosledan i ne obećavam ono što ne mogu ispuniti…” Zaboravili ste čuveno: “učiću od ponedeljka, držaću dijetu posle svih proslava” i tome slično?!
Juče sam prisustvovala jednom veoma zanimljivom edukativnom skupu i javno, pred svima, obećala da ću napisati post na kompanijskom blogu. Nadam se da sam (ću) opravdala poverenje koje su mi neki od prisutnih ukazali.
Seminar je, pored dobre organizacije i prijatnog ambijenta (brod Zeppelin) i po samom sadržaju, ali i posetiocima, bio sasvim drugačiji od već ustaljenih stereotipa (predstavljanje novih proizvodnih linija raznih brendova i sl). Zašto?
Teme su zaista bile različite, a sve su ipak imale zajednički imenilac – ZNANJE! Koliko nam može pomoći da prebrodimo težak period u kome se nalazimo? Da li smo svesni sposobnosti ljudskog uma da apsorbuje i primeni stečeno znanje? Koliko to mogu prepoznati potencijalni partneri iz inostranstva? Na ova i brojna druga pitanja, pokušali su da daju odgovore predavači, stručna lica iz svih privrednih i državnih struktura.
Poseban akcenat stavljam na prezentacije:
1) Dragana Varagića o online nastupu, prednostima web prodavnica u odnosu na klasičnu i korišćenju društvenih mreža kao moćnog marketing oruđa;
2) Miće Basare – predsednika Izvršnog odbora Evropskog Projektnog centra, koji se zalažu za promociju naše zemlje u EU, i pružaju obuku u pogledu upravljanja Fondovima EU;
3) Tatjane Lukić – višeg stručnog savetnika za IKT, USAID-a, čiji je cilj upravljanje projektima i na taj način kvalitetno predstavljanje srpskih kompanija inostranim tržištima i
4) Vladimira Majstorovića – direktora agencija SRMA, koji se ovaj put posvetio COUCHING-u, obuci za koju do sada skoro niko od prisutnih nije čuo, a itekako je vredna pažnje – treninzi i motivacija zaposlenih kao ključ uspeha!
Istakla bih takođe, za razliku od ostalih skupova, pristuni su bili pretežno predstavnici rukovodećih struktura javnih i državnih preduzeća, a pokazali su izuzetnu spremnost za učenje i napredovanje, bez obzira na status, vrstu posla i starosnu strukturu. Svega nas nekoliko se pojavilo u ime privatnih kompanija, koje prepoznaju ulaganje u edukaciju zaposlenih u cilju borbe protiv krize (kako je bio i sam naziv skupa – Znanjem protiv krize).
Prijatno sam iznenađena i spremnošću USAID-a da poentira rast i promociju malih i srednjih preduzeća, koja su u privatnom sektoru. Na taj način, imamo mnogo više šansi za nastup i otvaranje ka stranim investitorima, koji će prepoznati naše komparativne prednosti, kroz stručno osposobljene kadrove.
Dolazi polako vreme da „izvozimo“ naše znanje i samim tim sprečimo emigraciju kvalitetnih, mladih ljudi. To možemo postići stalnom edukacijom i spremnošću svih struktura – od lokalnih do državnih, da učestvuju u subvencionisanju pojedinačnih i zajedničkih projekata.
Motivisani stručni kadar, sa znanjem koje se valorizuje i u inostranstvu, svakako više neće imati razloga da napusti svoju zemlju. Da li smo spremni da budemo otvoreni za saradnju sa kompanijama širom sveta? Još razmišljamo???
One Response
Optimista
September 17th, 2009 at 09:49
1Ljudi iz inostranstva prepoznaju znanje i inovativnost kao ključ napretka, kao ključ izlaska iz krize ako hoćete i spremni su u to da investiraju. Raduje da je na skupu bilo dosta ljudi iz Javnih i ostalih velikih preduzeća, koji će (nadamo se svi mi iz malih preduzeća) takodje spoznati da ulaganje u znanje dugoročno donosi mnogo prednosti i podiže kompetitivnost na globalnom tržištu.