





PROMENE – koliko smo spremni da ih prihvatimo u svakodnevnom životu, radu, načinu razmišljanja…?
Jedna jednostavna reč, koja će učiniti da neka naša navika, ustaljeni šablon, način ponašanja… postane drugačiji. U kojoj meri će se to desiti i kako će uticati na naš dalji život zavisi od načina razmišljanja i prihvatanja te PROMENE. Svaki dan je jedna promena i ako tu činjenicu prihvatimo kao pozitivnu, uspeli smo!
Danas bih se fokusirala na poslovne promene, jer najviše nastaju pod uticajem raznih eksternih faktora a ne kao rezultat neke isključivo naše lične ideje ili stava o potrebi za promenom. Jedan od bitnih segmenata poslovnih promena jesu i organizacione promene. Kada i kako nastaju? Da li treba uvoditi promene i kada nešto funkcioniše bez problema? Koliko je važan sistemski pristup u definisanju učestalosti promena?
Promene nastaju kao rezultat potrebe da se unapredi poslovanje preduzeća, u većini slučajeva kada dođe do stagnacije u poslovanju ili (što je gore) smanjenja prihoda. Ako, pak, promena predstavlja osveženje, motiv za ličnu satisfakciju zaposlenih, možemo je uvesti iako sve nesmetano funkcioniše, kako bi sprečili da dođe do saturacije zaposlenih i menadžera. Iz tog razloga, sistemski pristup u definisanju učestalosti promena je neminovan, kako bismo izbegli rizike ili ih minimizirali koliko god je to moguće.
Svet informacionih tehnologija je područje u kome se promene najbrže dešavaju i sve su kraći vremenski periodi od pojave jedne do druge tehnološke inovacije. Ukoliko želite da ostanete na vrhu, morate se prilagoditi. Prilagođavanje zahteva menjanje postojećeg sistema i strategije poslovanja.
Poznato je da LJUDI NE VOLE PROMENE. Većina to neće priznati, čak će tvrditi da su ustvari baš za promene, ali kad dođe momenat za sprovođenje, malo ko je spreman da prihvati aktivno učešće, pogotovo ako su izmene radikalne. Nesvesno se i najuporniji odupiru uvođenju novina u dotadašnje „mirne vode“ u kojima su uspešno „plivali“. Top menadžment mora biti pokretač promena. Da li to znači da jedino menadžeri imaju pravo da predlažu i daju ideje o unapređenju poslovanja? Naprotiv…
U našem preduzeću, generalni direktor je nedavno objavio „interni javni konkurs“ za jačanje inovativnosti, a na osnovu sugestija stručnih konsultanata iz EU, o čemu je bilo reči u jednom od ranijih postova.
Kompanija, koja se odlučila za inventivnost kao glavni vrednosni pokazatelj, mora biti lider u podsticanju inovacija. Da bi se u tome i istrajalo, stalno se radi na ličnom usavršavanju i promeni načina rada i pristupa klijentima, kako zaposlenih, tako i menadžera. Skup ljudi koji imaju isti način razmišljanja i žele postići isti cilj, čine tim koji pobeđuje.
Brojni su timovi, igra se velika tržišna utakmica i, „ako kanimo pobijediti, ne smijemo izgubiti!“
One Response
Jasna Kamatović
June 28th, 2010 at 09:19
1Kada smo definisali strategiju oko našeg online nastupa (kao jednog od segmenata inovacija u poslednjih godinu, dve) nismo ni pretpostavljali u kojoj meri će baš promene biti ključne sa aspekta poslovnih procesa odnosno procedura za njeno sprovođenje.
Naprosto, nisam mogla ne ostaviti komentar s obzirom da smo osetili (i još uvek osećamo) na “sopstvenoj koži” konstantno potsećanje nas samih, da je dugačak proces od “da, to treba da se uradi” do podizanja svesti zaposlenih da promene zavise isključivo od nas (zaposlenih).
Positive je na osnovu akumuliranih i novostečenih znanja kreirao i metodologiju sprovođenja svih tih “promena” kao deo Content Marketing Management-a i moram priznati da veliki broj poslodavaca, direktora, menadžera… možda nije svestan koliko je to zapravo obiman, težak i dugačak proces koji najviše „traži vreme“.
kao i Interni javni konkurs za uvođenje inovacija
Post je odličan. Motiviše